PRIČE Analize

Artex: Kalauz ne interesuje čiju bravu obijate

Artex, novi i moderan alat za proveru bezbednosti, objavljen je 26. jula. Pre kraja avgusta, sa njim su već provaljivali poslovne mreže. To nije ništa čudno. Takvi i slični alati se zloupotrebljavaju odavno, ali nikad nisu bili ovako brzi i jeftini.

DOSIJE · 12 min čitanja 21.11.2026 Denis Daničić
Šta ćete znati posle ovog tekstapregled: 30 sekundi
  • Zašto se alati za proveru bezbednosti zloupotrebljavaju otkad postoje, od Mimikatza do Cobalt Strike-a.
  • Kako je Artex za manje od tri meseca stigao od GitHuba do korejskih banaka i Microsoftovih okruženja u oblaku.
  • Šta su AI agenti u napadima zaista uradili, a šta su samo prijavili kao uspeh.
  • I pored preterivanja, koji problemi ostaju: brzina, cena i kopije koje niko više ne može da povuče.

FBI je 13. novembra objavio upozorenje o Artexu, programu koji provaljivanje u mreže prepušta veštačkoj inteligenciji. Istog petka su u Americi prizemljeni svi letovi, pa je na mrežama počela da se širi priča o kolektivnom napadu na državu. Za prizemljenje je kriv ruter koji je u Arkanzasu postavljan pri zameni starih vodova, ali Artex nije izmišljen: o njemu od oktobra pišemo gotovo svake nedelje. Čini se da je interesovanje za ovu temu dovoljno sazrelo da napišemo malo širi tekst, zajedno sa osvrtom na istoriju takvih alata i praksom njihove zloupotrebe.

Čemu služi alat za provaljivanje

Firma koja hoće da zna koliko je bezbedna može da zaduži nekoga da simulira napad na nju. To se zove penetraciono testiranje: unajmljeni stručnjak radi isto što i napadač, sa istim alatima, samo uz ugovor, u donekle nadgledanim uslovima i sa izveštajem na kraju akcije. Da bi taj posao bio efikasniji, ljudi iz struke pišu programe za tu namenu. Ipak, program ne zna ko ga je pokrenuo i da li iza testiranja postoji formalni dogovor.

Prvi put se o tome javno raspravljalo 1995. Den Farmer i Vitse Venema tada su napisali SATAN, program koji pregleda računarsku mrežu i pronalazi njene slabosti, uz najavu da će program deliti besplatno. Farmer je tada radio u firmi Silicon Graphics. Uoči objave on i firma su se, kako je tada pisao bilten TidBITS, razišli, dobrim delom zbog SATAN-a. Strah se pokazao preteranim: SATAN je samo ukazivao na slabosti i nije znao da ih iskorišćava, a za nekoliko godina takav pregled postao je uobičajena stvar.

Šesnaest godina kasnije strah se donekle obistinio. Francuz Benžamen Delpi je 2011. pronašao slabost u načinu na koji Windows skladišti lozinke korisnika, i to je prijavio Microsoftu. Microsoft mu je odgovorio da bi napadač za iskorišćavanje te slabosti morao već da bude u računaru, i time je relativizovao njegov pronalazak. Delpi je u maju 2011. objavio Mimikatz, program koji tu slabost prikazuje na delu. U septembru iste godine Mimikatz je upotrebljen u provali u DigiNotar, holandsku firmu koja je izdavala digitalne sertifikate i koja je posle te provale bankrotirala. Microsoft je ranjivost počeo da sanira tek 2013., a Mimikatz je u međuvremenu pratio svaku sledeću verziju Windowsa i dospeo u središte NotPetya napada, jednog od najrazornijih sajber incidenata ikada.

Cobalt Strike je sledeći primer. U pitanju je komercijalni alat firme Fortra kojim se uvežbavaju sajber napadi. Krekovane kopije ovog alata su koristile ransomver bande poput Ryuka i Contia, koje zaključavaju podatke svojih žrtava i za njih traže otkup. Britanska Nacionalna agencija za kriminal vodila je od 2021. istragu o krekovanim kopijama Cobalt Strike-a. Europol je početkom jula 2024. objavio ishod: prijavljeno je 690 adresa u 27 zemalja sa kojih su se takve kopije javljale, i do kraja akcije ugašeno ih je 593. Kad je Cobalt Strike postao laka meta za otkrivanje, sajber bande su prešle na Brute Ratel, noviji alat sličnih mogućnosti koji od septembra 2022. kruži kriminalnim forumima.

Sa veštačkom inteligencijom je išlo istim putem, samo brže. U martu smo pisali o programu CyberStrikeAI, koji je viđen u stvarnim napadima. U julu su AI agenti, programi kojima se zada cilj pa sami biraju korake, za četiri dana provalili 85 tajvanskih državnih naloga, pošto im je rečeno da rade ovlašćeno testiranje. Krajem avgusta i početkom septembra slični agenti prošli su kroz 395 organizacija u 48 zemalja. Artex je u tom nizu onaj čije je ime stiglo i do ljudi van struke.

Od GitHuba do FBI-ja

  1. 26.7.

    Artex objavljen na GitHubu. Nalog Autumn-27, slobodna licenca, namena: ovlašćeno testiranje.

  2. 18.8.

    Prvi trag na serveru napadača. Javno vidljiv folder sa Artexovim podešavanjima.

  3. kraj avgusta

    Prvi stvarni napadi. Google ga vidi u upadima; korejska grupa počinje da ga koristi.

  4. 30.9.

    Prijavljeni upadi u južnokorejske banke.

  5. 7.10.

    CrowdStrike vezuje banke za Artex.

  6. 8.10.

    Autor povlači Artex sa GitHuba. Posle 74 dana. Preuzete kopije ostaju kod svojih vlasnika.

  7. 13.10.

    Napad preko ConnectWise-a. Pokušaji prijave u više od 2.250 Microsoft 365 okruženja.

  8. 17.10.

    Druga kampanja sa kineskim tragom. Više od 200 organizacija na meti, potvrđena aktivnost posle upada u devet.

  9. 21.10.

    Microsoft imenuje grupu Storm-0940.

  10. 22.10.

    Evropska komisija primećuje napad.

  11. 1–2.11.

    Barracuda: desetak naloga u oblaku za 44 sata.

  12. 5.11.

    Check Point, Censys i CERT-EU objavljuju nalaze istog dana.

  13. 13.11.

    Upozorenje FBI-ja. 13 strana, 11 fusnota, nijedan sopstveni slučaj.

  14. 19.11.

    Evropska komisija potvrđuje napad. Četiri nedelje pošto ga je primetila.

Artex je 26. jula, pod nalogom Autumn-27, objavljen na GitHubu, servisu na kojem programeri dele programski kod. Isti autor je ranije napisao ScopeSentry, program koji popisuje sve što jedna firma drži izloženo ka internetu, a Artex je tom popisu dodao i AI agente. Korisnik običnim jezikom zada cilj, jedan agent napravi plan, a tri druga izviđaju, traže propuste i pokušavaju da uđu u sisteme. Artex nema sopstveni model veštačke inteligencije, već se povezuje na spoljni model: Claude, GPT, DeepSeek ili bilo koji drugi. Licenca dozvoljava slobodnu upotrebu, uz napomenu autora da je program namenjen ovlašćenom testiranju. Za deset nedelja prikupio je između 1.500 i 2.000 zvezdica, kako se na GitHubu broje zadovoljni korisnici. Tu procenu daje Censys, firma koja pretražuje internet i beleži šta je na njemu izloženo.

Na zloupotrebu se nije dugo čekalo. Censys je u svojoj arhivi pronašao da je već 18. avgusta na jednom serveru stajao javno vidljiv folder sa Artexovim podešavanjima, a taj isti server će kasnije biti povezan sa napadom na južnokorejske banke. Google navodi da Artex u stvarnim napadima vidi od kraja avgusta. Od objave alata do njegove zloupotrebe prošlo je, dakle, manje od pet nedelja.

Upadi u južnokorejske banke prijavljeni su 30. septembra, a bezbednosna firma CrowdStrike je 7. oktobra objavila da je za njih korišćen Artex. Već sutradan, 8. oktobra u 10.50 po griničkom vremenu, autor je saopštio da je program zloupotrebljen, da novih javnih verzija neće biti i da Artex prelazi u zatvoren kod. Istog dana je projekat uklonio sa GitHuba, na kojem je bio javno dostupan 74 dana.

Uklanjanje sa GitHuba nije puno pomoglo, jer su kopije već preuzete. Od 13. oktobra nepoznati napadač se sa Artexom prijavljivao na Microsoft 365 okruženja velikog broja firmi, predstavljajući se kao ConnectWise-ov program za rezervne kopije. Microsoft je 21. oktobra taj napad pripisao grupi koju vodi pod oznakom Storm-0940 i koju povezuje sa Kinom, uz navod da se grupa služi Artexom. CrowdStrike je 29. oktobra opisao drugu, odvojenu kampanju, takođe sa kineskim tragom, u kojoj je Artex od 17. oktobra za 11 dana upotrebljen protiv više od 200 organizacija u najmanje 14 zemalja. Microsoft je 6. novembra opisao i treću grupu, iz Kambodže, koja uz pomoć Artexa napada finansijske firme u jugoistočnoj Aziji.

Upozorenje FBI-ja stiglo je 13. novembra, a šest dana kasnije, 19. novembra, Evropska komisija je potvrdila da je i sama napadnuta uz pomoć AI alata. Prema pisanju briselskog portala Politico, da je Artex u pitanju prepoznao je CERT-EU, služba koja brani mreže evropskih institucija, dok portparol Komisije to nije eksplicitno naveo.

Seul

Korejski slučaj se zapravo sastoji od dva odvojena slučaja, koje izvori međusobno ne povezuju.

Prvi se tiče banaka. CrowdStrike do napadača nije došao klasičnom forenzikom napada, već zahvaljujući tome što je napadač na svojim serverima ostavio javno dostupne foldere. U njima su se nalazila Artexova podešavanja, istorija rada i uputstva pisana na kineskom jeziku. Na osnovu toga CrowdStrike ocenjuje, sa umerenom pouzdanošću, da je reč o akteru koji govori kineski i kome je motiv novac. U jednom od fajlova akter je sastavljao sopstvenu biografiju, u kojoj navodi da ima 26 godina, a kao mesto navodi grad Maoming u pokrajini Guangdong. CrowdStrike, međutim, i sam napominje da se ti podaci ne mogu pouzdano vezati za napadača.

Drugi slučaj je grupa od sedam ljudi koju je seulska policija privela sredinom oktobra. Policija ih sumnjiči da su od septembra 2025. provalili u više od 90 organizacija, među kojima su školice, bolnice i golf tereni, i da su odneli 8,2 miliona zapisa sa ličnim podacima. Vođa grupe ima 32 godine i od 2019. do 2022. je radio u firmi za sajber bezbednost, a prema navodima policije, Artex je počeo da koristi krajem avgusta. U pritvoru je ostao samo on.

Ovaj tekst je istraživan uz pomoć Anthropicovog modela, pa sledeća dva nalaza čitajte s tim na umu. Portal BleepingComputer je napad na banke naslovio pominjući „Claude agente". CrowdStrike tvrdi nešto uže od toga: na serveru napadača pronađeni su tragovi rada u Claude Code-u, Anthropicovom alatu za pisanje koda, ali je sam Artex radio na kineskom modelu DeepSeek, dok je uz Claude Code akter koristio još dva modela, kineski GLM i američki Grok. U Claude Code-u je pisao biografiju i raspitivao se gde bi mogao da proda ukradene podatke. CrowdStrike ne navodi da je u napadu učestvovao neki Anthropicov model. Sličan nalaz ima i bezbednosna firma Check Point, koja piše da je odbijanje zadatka zabeležila samo kod Anthropicovog modela Opus 5.5, posle čega je akter prešao na kineske modele. Anthropic se o ovom slučaju do sada nije oglasio.

FBI o izboru modela piše otvoreno: među napadačima preovlađuju kineski modeli, pre svega DeepSeek, zato što su jeftini i zato što ne pokazuju vidljive kočnice kada im se zadatak predstavi kao penetraciono testiranje. Na isti način su u julu otvoreni i tajvanski državni nalozi.

Šta su agenti zaista uradili

Najtvrđi podaci o Artexu potiču iz njegovih sopstvenih dnevnika rada. Check Point je pronašao deset Artex instalacija čija je kompletna baza stajala javno dostupna, pa je iz njih mogao da pročita šta su akteri tražili i šta su agenti zaista uradili.

U jednoj od tih kampanja cilj je bila krađa kriptovaluta. Agenti su dobili 292 cilja, prijavili 230 nalaza i razmenili 400.791 poruku, a nekoliko njih je javilo da je isplata uspela. U novčaniku aktera, međutim, nije bilo ničega. Agenti su o uspehu zaključili samo na osnovu toga što je server u odgovoru vratio reč „success".

U drugoj kampanji na meti su bile firme koje izdaju sertifikate za potpisivanje aplikacija. Potrošeno je 36 milijardi tokena, jedinica kojima se meri rad modela, što je aktera koštalo između 700 i 1.500 dolara. Agenti su pribavili više od 300 sertifikata sa pripadajućim lozinkama, od kojih su upotrebljiva bila svega tri. U trećoj kampanji prikupili su više od 190.000 lozinki za jednu igru, ali je u proverenom uzorku od njih bilo ispravno 3,3 odsto.

Slično izgledaju i brojke iz velikih kampanja, kada se izveštaji pročitaju do kraja. CrowdStrike u naslovu navodi više od 200 organizacija, dok je aktivnost posle upada potvrdio u njih devet. Grupa Storm-0940 je od 10. do 14. oktobra isprobavala česte lozinke na 327 naloga u osam organizacija, što je dalo 151.000 neuspelih prijava i nijednu uspelu. Za sam napad preko ConnectWise-a Microsoft piše o pokušajima prijave u više od 2.250 okruženja i dodaje da većina nije uspela, ali broj kompromitovanih okruženja ne navodi. Google u svom izveštaju ređa greške agenata: niz od 240 pokušaja i promašaja, agente koji jedan drugom prepisuju rad i kretanje kroz mrežu koje je zaustavila zaštita na samom računaru. Googleova ocena je da ovakvi alati žrtvuju prikrivenost zarad brzine. I sam FBI piše da Artex pravi bučan saobraćaj koji lako može da podigne uzbunu.

Artexom se upravlja preko konzole, veb strane na kojoj mu se zadaju ciljevi, a mnoge takve konzole dostupne su sa interneta. Ni njih, međutim, nema onoliko koliko se prenosi. Censys ih je početkom novembra izbrojao 1.465, ali se 650 nalazi u dva bloka sa istovetnim podešavanjima, kod dve firme koje iznajmljuju svoje servere. Kada se ta dva bloka odbiju, ostaje oko 815 zasebnih instalacija. Check Point je izbrojao 1.608, i tu brojku je preuzeo FBI.

Šta kaže FBI

Upozorenje FBI-ja ima 13 strana i ne sadrži nijedan slučaj koji je FBI sam istražio. Svaka tvrdnja u njemu oslanja se na fusnotu, a fusnota ima jedanaest. Jedna vodi na CERT-EU, dok ostalih deset vode na Akamai, Microsoft, Google, Censys, CrowdStrike, Zscaler i Check Point, tj. na kompanije koje žive od prodaje sajber bezbednosti.

To ne znači da se u izveštajima preteruje. Check Point je sam objavio da u kripto novčaniku nije bilo sredstava, Google je popisao greške AI agenata, a Microsoft napisao da većina pokušaja nije uspela. To znači da je slika o Artexu sastavljena od izveštaja onih koji se tom tematikom bave, da je FBI na nju stavio svoj grb, a da mediji iz toga uglavnom izvlače samo naslove i potpiruju paniku. U tom lancu je i Crvena Pilula, jer je i nama posao lakši kada se bezbednost shvati ozbiljno.

Interes postoji i na drugoj strani. Besplatna verzija Artexa je povučena, ali FBI kaže da među kopijama koje kruže vidi i komercijalnu, pod imenom ARTEX PRO, ne navodeći ko je prodaje.

Glavobolje koje ostaju

Prva je brzina. Barracuda je bezbednosna firma koja drugima prodaje otkrivanje napada. Jednom svom dobavljaču je za raniji posao dala ključ za pristup delu svog oblaka i nije ga ugasila kada je taj posao završen. Dobavljač je u oktobru kompromitovan, a ključ je prvi put zloupotrebljen 1. novembra u 4.33. Poslednji zabeleženi korak napadača je od 2. novembra u 23.31. Za oko 44 sata napadač je prošao kroz desetak naloga u oblaku, pri čemu ga je svaka pronađena lozinka vodila do sledećeg sistema. Jedan Barracudin inženjer primetio je neuobičajenu aktivnost tek 4. novembra, dva dana pošto je napadač završio. Po nazivima koje je napadač ostavljao i po redosledu njegovih koraka Barracuda je prepoznala Artex, uz ogradu da to govori o tome kako je napadač radio, a ne ko je on. O zaboravljenom ključu napisala je: „To je na nama."

Druga glavobolja je cena. Tri kampanje koje je Check Point rekonstruisao koštale su između 145 i 1.500 dolara svaka. Agent koji od 300 sertifikata donese tri upotrebljiva i dalje je jeftiniji od čoveka koji bi isti posao radio nedeljama.

Treća su sporedna vrata. U južnokorejskim bankama, kako smo pisali u oktobru, nije napadnut platni promet, već portal za kreditne posrednike, aplikacija za zaposlene i sistem za podršku prodaji. FBI isti obrazac navodi kao pravilo: Artex najlakše pronalazi ono čemu se posvećuje najmanje pažnje, od portala za dobavljače do starih servisa na koje su svi zaboravili. Firme za takva mesta znaju, ali su računale da do njih niko neće stići, jer je za to bilo potrebno vreme koje napadač nema. Agent to vreme ima.

Četvrta je to što se jednom objavljen program ne može povući. Cloudflare, firma kroz čiju mrežu prolazi veliki deo svetskog veb saobraćaja, izbrojao je na servisima za deljenje koda više od 12.000 projekata povezanih sa Artexom i izmerio da je saobraćaj ovakvih alata od 1. oktobra porastao trideset puta. Među kopijama se našla i jedna sa ugrađenim zadnjim vratima, koja je preuzeta više od 9.000 puta pre nego što ju je 5. novembra uklonio Docker, servis sa kojeg se preuzimaju gotovi paketi programa. Ko je alat za provaljivanje preuzeo sa nepoznatog mesta, dobio je uz njega i provalnika.

Peta je to što Artex nije poslednji. Google je 16. novembra opisao drugi alat, pod imenom exploit_agent, koji bez učešća čoveka poredi programski kod pre i posle zakrpe, iz te razlike pravi napad i sam ga izvodi. Google navodi da takvo nešto vidi prvi put.

Šta iz ovoga sledi

Nijedna tehnika u ovoj priči nije nova. Lozinke koje se ponavljaju, ključ koji nije ugašen, portal koji niko ne održava i sistem koji nije zakrpljen bili su otvoreni i pre 26. jula. Promenilo se samo to koliko brzo i koliko jeftino neko može da ih obiđe sve redom.

Iz toga ne sledi da je svaka firma već sutra meta, ali ni da je cela stvar naduvana. Agenti greše, prijavljuju uspehe kojih nema i prave buku koju pažljiva odbrana može da čuje. Barracuda je, međutim, imala pažljivu odbranu, a tu buku je čula dva dana kasnije.

Korisnije od pitanja koliko je Artex opasan jeste pitanje šta bi u vašoj mreži pronašao za 44 sata, i ko bi to primetio. Odgovor na to možete dobiti i sami, ovlašćeno, od nekoga ko isti posao radi uz ugovor. Tome ovakvi alati, na kraju krajeva, i služe.

Izvori

Raniji alati

Upozorenje FBI-ja

Poreklo i širenje

Koreja

Kampanje

Šta su agenti uradili

POVEZANO kuda dalje iz ovog teksta
Autor
Denis Daničić

U informacionoj bezbednosti od 2006. Kroz prethodni profesionalni rad sarađivao je sa više od 4.000 kompanija, u okruženjima od 5 do 20.000 uređaja. Usluge i obuke Crvene pilule vodi lično.

Prvi razgovor, do 15 minuta, ne naplaćujemo. Radnim danima od 9 do 18.

Više o autoru

ODZIV pismo uredništvu

Ovo nisu klasični komentari. Svaki vaš odziv čitamo, objavljujemo samo one koje dozvolite i tek pošto ih pregledamo. Forma je bliža pismu uredništvu nego brzoj reakciji ispod sadržaja.

Pre nego što vam nešto drugo zaokupira pažnju — kako vam se čini tekst?
zabeleženo · hvala
Stiglo je kod nas.

Hvala što ste odvojili minut. Pročitaćemo ga do kraja. Ako ste dozvolili objavu i odaberemo ga, pojaviće se ispod članka — uz vaš potpis. Ako ste ostavili mejl, odgovorićemo vam.

Pošaljite još jedan →
Sajber bilten

Jednom nedeljno, na srpskom: presek vesti iz sajber bezbednosti koje se tiču vas i vaše firme.

Pretplatite se
Prethodni tekst · Dosije · 15 min
Pet pitanja za iskusne u potrazi za kvalitetnim odgovorima